Foto: Licna arhiva
SRDJAN JEVDJEVIĆ DJINO je sarajevski muzičar 80-ih godina koji je predvodio jako popularan sastav Djino Banana i snimio tri albuma do početka rata na tlu BiH. Tokom rata radio je učestalo, režiravši mjuzikl Kosu u ratnom Sarajevu koji je bio vrlo popularan kod publike u to teško vreme. Odlaskom u USA počinje nova stranica njegovog života koja još uvek traje.
Da li je sve počelo sa grupom Zov i pesmom Poletjela golubica ili ima i nešto pre toga?
Sve je počelo sa mojom osnovnom školom i sviranje bubnjeva u petom razredu osnovne škole Boriša Kovačević pod vodstvom profesora Mirka Meršnika. Napravili smo par snimaka u Radio televiziji Sarajevo u studiju koji je tada bio u ulici Danijela Ozme. Onda sam otišao u Ameriku na godinu dana i vratio se sa bubnjevima. Kada smo oformili “ozbiljni bend” od nekih od članova našeg benda iz osnovne škole, nastupili smo na festivalu mladih grupa, zajedno sa grupom Zov Iz Tame ( sa mladim perspektivnim pjevač em Hajrudinom Varešanovićem). Godinu dana poslije nastala je grupa Zov onakva kakvu je pamtimo.
Kakav je bio prelaz sa bubnja na vokal?
To se generalno desilo u vojsci jer neko je morao pjevati zabavni program. Narodni pjevač je već postojao i svi su ga jako voljeli i podržavali. Ja kao bubnjar koji je pjevao za bavnjake sam i postao prijatelj sa njim. Zvao se Halid Muslimović.
Zašto je Djino postao Banana?
Stvarno ne znam kako na to da odgovorim. To je bila interna šala na plaži dok smo svirali gitare u mestu Slano, a onda smo morali na brzinu da smislimo ime za bend koji je te godine svirao u restoranu. Neka ostane na tome.
Na trećem albumu Gino Banana koketirate sa operom i primadonom Gertrudom Munitić, odakle interesovanje za to?
Prije snimanja tog albuma snimio sam O sole mio sa sarajevskim orkestrom pod dirigentskom palicom Ranka Rihtman, a onda smo uradili rok verziju u duetu sa velikom Gertrudom Munitić.
Pozorište je ono što ja radim čitavog svoga života. Operom se konkretno nikada nisam bavio, ali lijepo je zanima me i volim. Trudim se da budem što bliže izvedbom, mada naravno nije to ono u čemu sam ja najjači. Kad sam bio mlad zanimale su me razne stvari. I sada me zanimaju različite stvari, elem ništa se nije promijenilo.
Rat ste proveli u Sarajevu režirajući mjuzikl Kosa, kako vam je to uspevalo u tako ekstremnim uslovima?
U tome i jeste stvar samo u takvo ludo doba se takvo jedno djelo moglo napraviti i naravno nema to puno veze sa mnom nego sa svima nama koji smo učestv ovali u tome.
Isto tako kao i sa publikom koja je dolazila svaki dan u 1:00 popodne zbog granatiranja ,a u mirna doba ni pre ni posle rata puškama ih ne možeš natjerati da uđu u teatar.
Čudna si to doba billa. doba kad je civilizacija nestajala , ali obrnutim putem isto kao što je pećinski čovek slikao prvo, pa onda ugradio svoju pećinu. Tako je i civilizacija nestajala obrnutim smjerom. Sve smo izgubili, ali ostala nam je umjetnost kao u pećini.
U vašoj biografiji je uvrštena saradnja sa svetski poznitim basistom grupe Nirvana Krist Novoselićem, šta vas je spojilo?
Prijateljstvo. isti osjećaj za humor, teške ljubavne i bračne prilike koje su nas obadvojicu zatekla u istom momentu. To je to, što smo nas dvojica muzičari, vjerovatno nema ništa veću važnost nego da sam ja vodoinstalater, a on električar ili jedan od nas doktor, a drugi pravnik. Ljudi se spajaju i druže zahvaljujući zajedničkim interesima i preferenca za kulturu i umjetnost i ostale sfere ljudskog interesovanja.
Opišite nam momente i celokupni utisak saradnje sa njim?
Objasnio sam vam, nismo mi saradnic,i mi smo prijatelji. To su bila divna vremena, on me je upoznao sa mojim sadašnjim bas gitaristom, sa kompletnim društvom u gradu koji sada nazivam svojim domom. On je doveo Jello Biafra na moj prvi concert, Jello je poslije toga mene upoznao sa Billy Gouldom koji nas je potpisao i od tada sviramo svuda po svijetu. Imamo 11 albuma, dva filma.
Vi u Sijetlu, vaši utisci i da li tu počinje Kulture Shock?
Sa dužnim poštovanjem mislim da su pojmovi malo pobrkani. Radi se naime o dva različita pojma.
Culture shock is state of anxiety a.d disorientation that effects Immigrants or any newcomers into a society, suddenly exposed to a local culture.
KultursShock is state of anxiety disorientation that is affecting local population suddenly exposed to new Kultur.
Foto:festiwaly. eu
Da li su neki bendovi iz Sijetla imali uticaj na Kulture Shock i na koji način gledano iz vašeg aspekta?
Da, svi. A i mi smo imali uticaj na razvoj Seattle lokalne scene. Energija se transformiše.
Sarajevo, vaš grad, danas?
Danas, sutra, jučer i uvijek. Sanjam ga svaku noć. Ja generalno se uvijek u żivotu trudim da mislim i pamtim lijepe stvari. One imaju monopol na moju glavu. Ovih drugih je dovoljno svuda oko nas. Meni ne trebaju. Ni mojoj glavi.
Volontirali ste u Americi i pomagali onima kojima je pomoć potrebna. Napišite nam malo o tome?
Rad i umjetnički programi sa osobama sa zaostatom u razvoju, te pozitivna psihologija su moja nova strast, preokupacija i ljubav. Ne osjećam da ja ikome pomażem. Oni, nosioci ultimativne dobrote na ovom svijetu pomażu meni da ispunim svoje zadatke na ovoj planeti a pri tome se jos i osjećam kao na vrhu svijeta. Oni su mi muza, inspiracija da nastavim ono što sam naučio u ratu. Da je żivot prekratk da bi se trošio na trivijalne stvari, da sviram svaku pjesmu kao da mi je zadnja, kao da u żivotu imam još samo 5 minuta, 5 minuta da pjevam.
Tehnički i stručno govoreći, par prijatelja u USA, psihologa (UCNY UW Spund) postavljamo teoriju posttraumatski stresni rast (obrnuto of poremećaja) i primer pozorišta sa ljudima sa specijalnim potrebama kao glavnim glumcima. Teoriju odnosa između koeficijenta inteligencije i talenta. Tu se trudimo da dokažemo da talenat i koeficijent inteligencije nemaju puno toga zajedničkog, a ponekad u stvari vrlo često rade dijametralno jedno protiv drugog. Ovo su sve jako dugačke priče o kojima se sad momentalno pišu naučni radovi i knjiga tako da je ovo u najkraćim crtama što mogu da objasnim.
Gino i muzika u budućnosti?
Sve bilo je i biće i ostaće muzika
Autor: Gojko Agatonović
