Rambo Amadeus: „Samo prestajanje vjerovanja u kolektivne halucinacije dovodi do iscjeljenja pojedinca“.

Autor Uklonimo barijere

Autor: Gojko Agatonović

Uklonimo Barijere-Rambo Amadeus

Foto: Miloš Dišković

Rambo Amadeus, pravim imenom Antonije Pušić je jedan od naših najpoznatijih umetnika sa prostora bivše Jugoslavije. Koristeći više muzičkih stilova, vrlo često satiru u svojim tekstovima napravio je svojevrstan originalan prikaz svojih dela. Na početku karijere iznedrio je novi stil muzike koji je nazvao Turbo folk, kasnije je taj naziv iskorišćen kao novi stil kod novokomponovane muzike. Do sada je snimio preko 20 albuma (studijskih, uživo, nekoliko kompilacija, muziku za decu, predstave, televiziju i albume u saradnji sa drugim muzičarima). Pesmom „Euro neuro“ predstavljao je Crnu Goru 2012. godine na Evroviziji, a 2018. godine na takmičenju Beovizija učestvovao je u duetu sa Beti Ðorđević  pesmom „Nema te“. Pored muzike još jedna od njegovih pasija je jedrenje gde je ostvario inpozantne rezultate.

Sa Rambom smo pričali o predrasudama, talentu i vremenu.

Pored vašeg neospornog talenta, bilo je potrebno uložiti dosta vremena, rada i truda, kako ste izlazili na kraj sa padovima, usponima i izazovima u životu?

 Ne znam, nisam tako posmatrao stvari nikad. Valjda zato što sam radio stvari koje su mi jako interesatne, pa nisam osjećao nikakav napor u tome, niti mjerio kroz uspone i padove – teško mi je samo u jedrenju bilo – kad izgubim trku – ali u sportu je to normalno – da pizdiš kad gubiš.  Jedrenje je zgodan sport – jedri se sjedeći – olimpijski prvak u najzahtjevnijoj klasi – „Flying Dutchman“, nije mogao da hoda, imao je kolica, klizač na brodu, uz pomoć kog se prebacivao sa strane na stranu. Znajući to od malih nogu, nisam nikada smatrao da imam pravo na osjećaj da mi je nešto teško.

Kako izgleda iz ugla umetnika borba za pravdu nekada, a kako danas?

Danas, u eri interneta, kad svi imaju svoj mediji – u konglomeratu različitih ideja i poruka koje se šire etrom – zapravo je borba za opštu pravdu pala u drugi plan, danas možemo vidjeti da se pravda traži za male pojedinačne slučajeve, što je takođe dobro. Danas se ljudi ne udružuju teritorijalno nego prema afinitetima – što omogućava internet. Ti društveni, virtualni klasteri daće neki novi kvalitet vremenom.

Uklonimo Barijere-Rambo Amadeus

Foto: Rambo Amadeus, privatna arhiva

Kada je najbolje činiti i postići najveći efekat?

 Ne znam, ja sam uvijek činio stvari mnogo prije vremena, bez ikakvog efekta čini mi se, ali to je sudbina pionira.

Koje su osnovne ljudske mane koje nas i dalje koče u napretku ka boljem sutra?

Glupost – iz koje se rađaju arogancija, prepotencija, kukavičluk, bahatost, poltronstvo, sebičnost. Glupost bi trebala zakonski da bude kažnjiva, jer će u suprotnom uništiti čovječanstvo.

Kolika je razina svesti u današnje doba kada smo nadasve svesnije uplovili u vek interneta i spoznaje kroz društvene mreže?

Kako kod koga. Internet je nekom izvor znanja, inspiracije, ali mnogima izvor sa kog gutaju gluposti. Znate li da je od pojave interneta do danas povećan procenat ljudi koji vjeruje da je zemlja ravna ploča? Očigledno da dolazi do polarizacije između pametnih i glupih – pametni uvećavaju svoje znanje na internetu, glupani povećavaju svoju glupost, razlike između ljudi u pameti i znanju postaju sve veće.

Uklonimo Barijere-Rambo Amadeus

Foto:Rambo Amadeus, privatna arhiva

Da li poruke u vašim pesmama ljudi mogu tačno da protumače onako,  kakva im je svrha  iz vašeg ugla?

Mislim da da, trudim se da budem nedvosmislen. Ne volim složene rečenice u sred kojih stoji “ali”, kada drugi dio rečenice negira prvi. Za mene je „ali“ psovka, izbjegavam da je izgovaram.

Gde mislite da je granica isceljenja nacije sa ovih prostora?

 Samo prestajanje vjerovanja u kolektivne halucinacije dovodi do iscjeljenja pojedinca.

Verujete li da je još uvek postoji sujeverje na ovim prostorima kada su u pitanju osobe sa invaliditetom?

Svakako. Pođite u Švedsku – i vidjećete koliko invalidskih kolica ima na ulici vikendom- to ne znači da je kod njih više invalidnosti – nego to znači da ih kod nas najbliža rodbina krije po kućama, neraspoložena da izađu sa njima među dominantno zajažljivi, sujeverni, primitivni i kukavički svijet.  Radili smo za Unicef istraživanje – 70 % roditelja se protivilo da se njihova djeca druže sa vršnjacima s invaliditetom. Radili smo kao crvi 3 godine da promjenimo tu ogavnu činjenicu, edukujući djecu i roditelje kroz radionice, spotove, medijske kampanje.

Da li je Hari invalid Hari osoba sa invaliditetom?

Ne, naravno. U pitanju je puka igra riječi nezrelog i blentavog pjesnika. U to vrijeme haosa, dok se pripremao rat, mnogo smo pušili travu – pa niko nije ni mislio o tome da pjesmom može povrijediti nečija osjećanja. Žao mi je zbog moje nepromišljenosti.

Šta učiniti da bi se uklonile barijere u glavama?

Uporno djelovanje kroz sve dostupne medije. Repetitio est mater studiorum.

 

Zabranjeno preuzimanje teksta bez odobrenja portala uklonimobarijere.rs

 

Povezane objave