Foto: Ombudsman
Pravo na privatnost je jedno od osnovnih ljudskih prava koje je imanentno ljudskoj prirodi. Živimo u eri korišćenja različitih tehnologija, čija zloupotreba može da ugrozi pravo na privatnost svakoga od nas. Ipak, do povrede prava na privatnost može doći na različite načine i izvan društvenih mreža. Zbog toga, pravo na privatnost je prepoznato, između ostalih, i u Konvenciji UN o pravima osoba sa invaliditetom
Zakonom o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom (Službeni glasnik RS- Međunarodni ugovori, br. 42/2009, u daljem tekstu ZPKOSI), ratifikovana je Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom (u daljem tekstu: Konvencija). Konvencija posebnu pažnju posvećuje pravu na privatnost osoba sa invaliditetom.
Naime, nijedna osoba sa invaliditetom, bez obzira na mesto stanovanja ili način organizacije života, neće biti izložena samovoljnom ili protivzakonitom mešanju u njegovu/njenu privatnost, porodicu, dom ili prepisku ili druge oblike komunikacije ili protivzakonitim napadima na njegovu/njenu čast i ugled. Osobe sa invaliditetom imaju pravo na zaštitu putem zakona od takvog mešanja ili napada.Države strane ugovornice će štititi privatnost ličnih, zdravstvenih i informacija u vezi sa rehabilitacijom osoba sa invaliditetom, ravnopravno sa drugima.
Države strane ugovornice će preduzeti efikasne i odgovarajuće mere u cilju otklanjanja diskriminacije osoba sa invaliditetom u svim pitanjima koja se odnose na brak, porodicu, roditeljstvo i lične odnose, ravnopravno sa drugima, kako bi se obezbedilo: priznavanje prava svih osoba sa invaliditetom u životnom dobu za stupanje u brak da stupe u brak i osnuju porodicu na osnovu slobodne i pune saglasnosti budućih supružnika; priznavanje prava osobama sa invaliditetom da slobodno i odgovorno odlučuju o broju i razmaku između rađanja dece i da imaju pristup informacijama odgovarajućim za njihovo životno doba, obrazovanju u vezi sa rađanjem i planiranjem porodice, kao i potrebnim sredstvima kako bi im se omogućilo vršenje ovih prava; da osobe sa invaliditetom, uključujući decu, očuvaju svoju plodnost ravnopravno sa drugima. Pravo na privatnost je u najužoj vezi sa pravom na roditeljstvo i planiranje porodice.
Države strane ugovornice će obezbediti prava i odgovornosti osoba sa invaliditetom u vezi sa starateljstvom, štićeništvom i skrbništvom, usvajanjem dece ili sličnim institutima, tamo gde su ovi koncepti predviđeni nacionalnim zakonodavstvom; u svim slučajevima najviše će se voditi računa o najboljim interesima deteta. Države strane ugovornice će pružati odgovarajuću pomoć osobama sa invaliditetom u vršenju njihovih obaveza podizanja dece.
Države strane ugovornice će obezbediti da deca sa invaliditetom imaju jednaka prava u pogledu porodičnog života. U cilju ostvarivanja ovih prava i sprečavanja skrivanja, napuštanja, zanemarivanja i izopštavanja dece sa invaliditetom, države strane ugovornice se obavezuju da pružaju blagovremene i sveobuhvatne informacije, usluge i podršku deci sa invaliditetom i njihovim porodicama. Ugovornice će obezbediti da se dete ne razdvaja od svojih roditelja protiv svoje volje, osim ukoliko nadležni organi na osnovu sudskog preispitivanja ne utvrde, u skladu sa zakonom i procedurama koje se primenjuju, da je takvo razdvajanje neophodno u najboljem interesu deteta. Ni u kom slučaju se dete neće razdvajati od roditelja na osnovu invaliditeta bilo deteta ili jednog ili oba roditelja. Ukoliko najbliža porodica nije u stanju da vodi brigu o detetu sa invaliditetom, uložiti sve napore kako bi se obezbedilo alternativno staranje u okviru šire porodice ili, ukoliko to nije moguće, u okviru zajednice u porodičnom okruženju (čl. 22-23 ZPKOSI).
Kao što se može zaključiti, zaštita prava privatnosti ne obuhvata samo pojedinca, već i njegovu porodicu. Ipak, nijedan normativni okvir ma koliko precizan bio, neće biti dovoljan za zaštitu prava na privatnost, ukoliko poštovanje privatnosti ne postane deo kolektivne svesti jedne zajednice.
Izvor:
Zakon o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom (Službeni glasnik RS- Međunarodni ugovori, br. 42/2009).
Autor: Dr Filip Mirić
