Autorka: Dragana Rodić Aranđelović
Gerd Altmann, Pixabay.com
Osnovne ciljeve i kategorizaciju, poboljšanja života osoba sa invaliditetom ne mogu se svrstati u sledećih nekoliko rečenica, ali može se približiti sam pojam „invaliditet“ i svojim zalaganjem možemo učestvovati u poboljšanju društvene misli i srdačnijeg okruženja.
Od zbira ukupne populacije na određenom području živi do dvanaest posto stanovništva koje čine osobe sa određenom vrstom invaliditeta. Invalidnost može biti urođena i stečena.
Osobe sa invaliditetom ne treba posmatrati kroz usku prizmu, već poštovati intelektualne razlike i stremljenja. Invaliditet nije nacionalnost ili rasna pripadnost, kao i ostali ljudi tako i osobe sa invaliditetom imaju različite stavove, ukuse, mišljenja.
Postoje različite vrste invaliditeta, neki od njih su:
- Fizički (osobe koje koriste kolica ili se otežano kreću)
- Senzorni (oštećeni sluh i vid)
- Sa teškoćama u učenju-intelektualni (osobe ometene u mentalnom razvoju, osobe sa autizmom)
Osoba sa invaliditetom je osoba sa jednakim pravima kao i svi ostali članovi društva, samo je dovedena u disfunkcionalnu situaciju, zbog različitih barijera koje je okružuju, počev od prostornih, društveno-socijalnih, pa sve do ekonomskih. Ako jedinki sa invaliditetom koja koristi ortopedsko pomagalo ne uklonimo barijere, barijere gde stanuje, školuje se, ta osoba u budućnosti neće moći da ostvari svoja egzistencionalna i ostala ljudska prava. Osobe sa invaliditetom kao i sve druge osobe imaju iste ili slične osnovne potrebe, način, načini i potencijali zadovoljavanja tih potreba zavise od spremnosti društva da podjednako tretira svoje građane i obezbedi jednake mogućnosti za sve. Mnogobrojnim aktivnostima i delovanjem želimo da predočimo da treba svaki dan raditi na jednakosti i uklanjanju barijera, prvenstveno u glavama i svim ostalim arhitektonskim.
Jedan od prioriteta je obostrana promena svesti o pojmu invalidnosti, osvrt na tu kategoriju stanovništva u cilju evidentnih različitosti i jednakih prava. Cilj je prikazati invalidnost kao nešto od čega ne treba bežati, stiditi se i odbacivati ljude koji su drugačiji!
Kao i svi ostali, i osobe sa invaliditetom imaju svoju različitost i različite emocijalno-mentalne potrebe, različita intelektualna stremljenja. Utapanjem i nerazlikovanjem intelektualnih težnji činimo najteži oblik diskriminacije! Osim ostvarivanja istih ili sličnih osnovnih potreba, egzistencionalnih potreba koje omogućavaju jednoj osobi normalan život postoje i druge potrebe koje životu daju punoću, kulturološko-društvene i te potrebe ne treba uskratiti u zanemariti nikome, pa ni osobama sa invaliditetom jer su upravo one ključni element ka mentalnom ili fizičkom poboljšanju kvaliteta života osoba sa invaliditetom kao i celokupne, društvene zajednice.
