Foto: Josip Marković
Dino Jelusić, rodjen u Požegi 1992., mladi je hrvatski pevač, multinstrumentalista i kompozitor koji polako ali sigurno korača putem svetske slave
Odrastati u Požegi i put do dečije Evrovizije.
Nisam odrastao u Požegi, samo sam rođen tamo. Živim u Zagrebu cijeli život. Put do dječje Eurovizije bio je dug, iako sam tada imao samo 11 godina. Prošao sam desetak međunarodnih festivala prije Eurosonga i čak sam imao nekoliko snimljenih pjesama.
Sa ozbiljnim rezultatima krećete pobedom na dečijoj Evroviziji u Kopenhagenu 2003., kako ste to kao jedanestogodišnjak doživeli?
Dan danas je polunestvarno kad vidim da sam tako nešto veliko doživio sa jedanaest godina. Tada mi je bilo potpuno nestvarno.
Foto: DarPro
Od kolikog značaja je bila podrška porodice za vašu karijeru?
Krucijalnog. Da me nisu moji roditelji podržavali kad sam bio klinac, teško da bi danas bio tu gdje jesam.
Osim muzike, da li ste imali vremena za nešto drugo?
Igrao sam tenis i stolni tenis, ali toliko sam putovao, svirao, snimao i pjevao da mi je većina vremena išla na to.
Kakav je utisak ostavila saradnja sa stranim muzičarima?
Surađujem ja i dalje, nije to prošlost, tek sad i dolaze prave stvari, a ne samo suradnje. Bilo je jako uzbudljivo snimati i svirati s ekipom kao što su Aldrich, Portnoy, Rudess, Hoekstra, Demmel, Sarzo, Virgil Donati, Simon Phillips… Puno se nauči od takvih ljudi.
Dajte nam uporedjenje svetske i naše scene uopšte.
Uvijek me to svi pitaju, a i sami vide top ljestvice ovdje i vani. Mislim da lako možete zaključiti kakva je glazbena scena ovdje, a kakva vani, da sada ne analiziram. Što se tiče Rocka/Metala, vani je to puno zastupljenije nego ovdje, čak se pušta i na radijima.
Foto: DarPro
Gde je teže uspeti kod nas ili u inostranstvu?
Ovisi o muzici, vremenu, trenutku, tko stoji iza tebe, itd. Da je lakše uspjeti vani (na što se vjerojatno mrvicu aludira) onda bi puno više ljudi otišlo u Ameriku i stacioniralo se tamo, tako da ipak mislim da je lakše ovdje.
Kod nas ima dosta neprimećenih, mladih talenata. Da li je to na zapadu dosta drugačije?
Svugdje ima puno talenata, danas se jednostavno traži paket. Moraš znati pjevati, izgledati, djelovati… Kasnije ako to prođe, bilo bi poželjno da znaš pisati pjesme, svirati neki instrument, itd.
Koliko je trebalo odricanja da postignete sve što ste postigli?
Sve sam podredio muzici, apsolutno sve u životu.
Pričajte nam malo o iskustvu sa Whitesnake, kakav je Coverdale za saradnju?
Bilo je jako lijepo i legendarno. Biti side by side uz Davida je bilo čudesno, taj čovjek je od svih pjevača najviše utjecao na mene i moje pjevanje.
Radite na puno projekata, recite nam šta je sve aktuelno.
Jelusick kao moj glavni bend je najbitnija stvar trenutno, izlazi nam album u 6.mjesecu. Za ostale stvari još moram šutjeti, kada bude objavljeno, znat će svi.
Muzika kao terapija za osobe sa ivaliditetom, šta mislite o tome.?
Nisam nikada razmišljao o tome, ali kao što je terapija za ljude koji nemaju invaliditet, uvjeren sam da bi jednako djelovala (ako ne i više) na ljude koji ga imaju.
Dino Jelusić u budućnosti?
Nemam pojma, mislio sam da znam, ali stvari se mijenjaju u mom životu i vidjeti ćemo kako će se život odvijati.
Autor: Gojko Agatonović
