Foto: Ozonpres.net
Prilikom analize efekata primene određenog pravnog akta, potrebno je iznova ukazati na njegov cilj i svrhu. Iako ovaj tekst nema za cilj da analizira efekte primene Konvencije UN o zaštiti prava osoba sa invaliditetom, smatramo da bi bilo važno ukazati na njena ishodišta, ciljeve i svrhu njenog donošenja.
Zakonom o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom (Službeni glasnik RS- Međunarodni ugovori, br. 42/2009, u daljem tekstu ZPKOSI), ratifikovana je Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom (u daljem tekstu: Konvencija), usvojena na 61. zasedanju Generalne skuptine Ujedinjenih nacija, na sednici od 13. decembra 2006. godine u Njujorku (SAD), u originalu na engleskom jeziku. Iako se o Konvenciji dosta pisalo od njenog donoenja, a posebno od trenutka njene ratifikacije, smatramo je da je korisno, jo jednom, istaći svrhu i ciljeve njenog usvajanja. Svrha Konvencije se može uočiti već u njenoj Preambuli.
Tako, u Preambuli, koja predstavlja svojevrsni uvodni deo Konvencije, navedeno je da države člancice Konvencije pristupaju njenom usvajanju iz više razloga. One podsećaju na načela Povelje Ujedinjenih nacija kojima se priznaju urođeno dostojanstvo i vrednost kao i jednaka i neotuđiva prava svih članova ljudske porodice kao temelj slobode, pravde i mira u svetu. Takođe, ima se u vidu da su Ujedinjene nacije u Opštoj deklaraciji o ljudskim pravima i Međunarodnim paktovima o ljudskim pravima proklamovale i saglasile se da svakom pojedincu pripadaju sva prava i slobode sadržane u tim dokumentima, bez diskriminacije bilo koje vrste. Ponovo je potvrđena univerzalnost, nedeljivost, međuzavisnost i međusobna povezanost svih ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i potreba da se osobama sa invaliditetom garantuje puno uživanje tih prava i sloboda bez diskriminacije.
Države potpisnice Konvencije su svesne da invaliditet predstavlja koncept koji se razvija i da invaliditet proizlazi iz interakcije lica sa oštećenjima i barijera u ponašanju i okruženju kojima se onemogućava njihovo puno i delotvorno učešće u društvu ravnopravno sa drugima. Države članice uvažavaju važnost načela i opštih smernica sadržanih u Svetskom akcionom programu za osobe sa invaliditetom i u Standardnim pravilima o izjednačavanju mogućnosti za osobe sa invaliditetom u pogledu uticaja na unapređenje, formulisanje i ocenjivanje politika, planova, programa i akcija na nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou kako bi se još više izjednačile mogućnosti u odnosu na osobe sa invaliditetom i naglašavaju važnost uključivanja problema invaliditeta u relevantne strategije održivog razvoja kao njihovog sastavnog dela. Posebno je istaknuta potreba suzbijanja diskriminacije osoba sa invaliditetom u svim oblastima i nužnost međunarodne saradnje.
Uvažavajući dragocene postojeće i potencijalne doprinose osoba sa invaliditetom sveukupnoj dobrobiti i raznolikosti njihovih zajednica, kao i činjenicu da će ostvarenje punog uživanja ljudskih prava i osnovnih sloboda od strane osoba sa invaliditetom i puno učešće osoba sa invaliditetom dovesti do jačanja njihovog osećanja pripadnosti i do značajnog napretka humanog, društvenog i ekonomskog razvoja društva i iskorenjivanja siromaštva, države članice Konvencije pozivaju na poštovanje prava i dostojanstva osoba sa invaliditetom.
Posebno je istaknuto da su osobe sa invaliditetom veoma često izložene višestrukim i pogoršanim oblicima diskriminacije po osnovu rase, boje kože, pola, jezika, veroispovesti, političkog ili drugog ubeđenja, nacionalnog, etničkog, autohtonog ili socijalnog porekla, imovinskog stanja, rođenja, životnog doba ili drugog statusa.
Navedeno je, takođe, da postoji veći rizik da žene i devojke sa invaliditetom, kako u porodici tako i izvan nje, budu izložene nasilju, povredi ili zlostavljanju, zanemarivanju ili nemarnom ophođenju, lošem postupanju ili eksploataciji. Konstatovano je da bi deca sa invaliditetom trebalo da u potpunosti uživaju sva ljudska prava i osnovne slobode na jednakoj osnovi sa drugom decom, u skladu sa odredbama Konvencije o pravima deteta (1989).
Kada je reč o potrebi uvažavanja ljudskih prava osoba sa invaliditetom, neophodno je uključiti i pitanja rodne ravopravnosti u sve aktivnosti koje imaju za cilj nesmetano uživanje ljudskih prava i osnovnih sloboda osoba sa invaliditetom.
Posebno je istaknuta potreba uvažavanja činjenice da većina osoba sa invaliditetom živi u uslovima siromaštva i ukazano na hitnu potrebu rešavanja negativnog uticaja siromaštva na osobe sa invaliditetom.
Kao jedno od osnovnih ljudskih prava propisana je dostupnost fizičkog, socijalnog, ekonomskog i kulturnog okruženja, zdravlja i obrazovanja kao i informacija i mogućnost komunikacije, u procesu omogućavanja osobama sa invaliditetom da u potpunosti uživaju sva ljudska prava i osnovne slobode.
Pojedinac, koji ima obaveze prema drugim pojedincima i prema zajednici kojoj pripada, dužan da se bori za unapređenje i poštovanje prava priznatih u Međunarodnoj povelji o ljudskim pravima. U ostvarivanju obaveza pojedinaca prema zajednici i zaštiti njihovih prava, nezamenljivu ulogu ima porodica, kao prirodna i osnovna grupna jedinica društva i da ona kao takva ima pravo na zaštitu društva i države, kao i da bi osobe sa invaliditetom i članovi njihove porodice trebalo da imaju neophodnu zaštitu i pomoć kako bi se porodicama omogućilo da doprinesu punom i jednakom uživanju prava osoba sa invaliditetom.
U skladu sa svim iznetim, države članice su iznele svoje uverenje da će sveobuhvatna i integralna međunarodna konvencija o unapređenju i zaštiti prava i dostojanstva osoba sa invaliditetom značajno doprineti poboljšanju ozbiljnog društvenog nepovoljnog položaja osoba sa invaliditetom i unaprediti njihovo učešće u civilnim, političkim, ekonomskim, društvenim u kulturnim oblastima uz jednake mogućnosti, kako u zemljama u razvoju tako i u razvijenim zemljama (Preambula Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom, 2006).
Preambula nekog pravnog akta nikad nije jednostavni spisak proklamovanih ideja jer ukazuje na ideološko-politički kurs određenog pravnog akta. Nikada ne treba izgubiti iz vida da svaki pravni akt predstavlja svojevrsnu političku i društvenu odluku. Ciljevi Konvencije su postavljeni tako da obuhvataju sve oblasti od značaja za život i rad osoba sa invaliditetom. Tako, cilj ove konvencije je da se unapredi, zaštiti i osigura puno i jednako uživanje svih ljudskih prava i osnovnih sloboda svim osobama sa invaliditetom i unapredi poštovanje njihovog urođenog dostojanstva. Osobe sa invaliditetom, uključujući i one koji imaju dugoročna fizička, mentalna, intelektualna ili čulna oštećenja koja u interakciji sa raznim preprekama mogu ometati njihovo puno i efikasno učešće u društvu na jednakoj osnovi sa drugima (član 1. ZPKOSI).
Prilikom primene i tokom evaluacije efekata pravnih akata, ponekad je potrebno i korisno iznova ukazati na ciljeve njihovog donošenja jer se na ta način ostvaruje veza između normativnog i stvarnog – između sveta pravnih normi i realnog svakodnevnog života pojedinaca na koje se te norme direktno odnose.
Izvor:
Zakon o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom (Službeni glasnik RS- Međunarodni ugovori, br. 42/2009).
Autor: Dr Filip Mirić
